Bijele breze

Prošlo je puno vremena od kako sam nešto objavila na blogovima. Zadesio nas je život, i to na žalost njegov tamni dio. Zauvijek smo izgubili  neke drage ljude, preživjeli teške bolesti, a neke borbe traju i dalje. Izgubili smo i naše krznene prijatelje.  Od Tria fantastikus , ovo je jedini naš mačji prijatelj koji je još uvijek s nama.

Događa se kad ne očekujemo. Taman smo se uljuljali u miran i pospan život. I nekako mislimo da će takav ostati do daljnjega. Ali, ne, neće!

Mačke donose poklone, a ja se bavim lovom i spašavanjem miševa! Nisam stručnjak za poljske glodavce, pretpostavljam da je ovo mali poljski mišić. Život na selu s ekipom od 3 mačke, dnevno donosi nove avanture. Neke su zabavne, neke šokantne, ali nikada nije dosadno.

Vrt u blizini šume može poslužiti kao restoran za šumske posjetioce Ovaj ljepotan već 3 dana svako jutro vrši inspekciju u mom vrtu.  Teško mi ga je snimiti sa mojim malim foto aparatom, a ako se pokušam približiti, on naravno, pobjegne.  Ovo je nešto novo, jer do sada smo ponekad mogli vidjeti poneku fazanku, ali bi ona hitno pobjegla u gustiš. Ja imam dojam da on nekoga traži. 

  Breze Ljepotice sa sjevera koje rastu pored nas.    Kada smo tražili mjesto za vrt i kućicu za odmor, mnoga smo mjesta obišli. Male ruševne kućice, napuštene i obrasle trnjem, do kojih nije došao princ, klijeti ukopane u "brege zelene" u strmim vinogradima, neke lijepo uređene kuće s urednim vrtovima, ali za nas predaleko od grada, za kojeg nas vežu godine, uspomene i naši najmiliji. Onog trenutka kad sam ugledala te prekrasne breze, znala sam da želim ostati uz njih. Upustili smo se u avanturu, čudaci odrasli na asfaltu, sa željom da sami proizvedemo naše paradajze, krumpire i tikvice koje neće dotaći nikakva kemija, da odmorimo srce i dušu u zelenilu. Ovaj blog biti će o prirodi, drveću, životinjama i biljkama koje su oko nas, o voću i povrću i o našim pokušajima, uspjesima i neuspjesima.