Trio fantastikus

Prošlo je puno vremena od kako sam nešto objavila na blogovima.

Zadesio nas je život, i to na žalost njegov tamni dio. Zauvijek smo izgubili  neke drage ljude, preživjeli teške bolesti, a neke borbe traju i dalje.

Izgubili smo i naše krznene prijatelje. 

Od Tria fantastikus, ovo je jedini naš mačji prijatelj koji je još uvijek s nama.

O našim kućnim ljubimcima pisala sam još davno, 2013. g. na blogu koji se s vremenom pretvorio isključivo u kulinarski blog, tako da ću ovo ažuriranje objaviti ovdje.

Našu macu, Groficu, mazu, lovkinju, sportašicu i zapovjednicu, morali smo odvesti veterinaru.

Nadali smo se da će joj pomoći, ali nakon operativnog zahvata, morali smo se pomiriti s tim da je za nju bolje da se više ne probudi. 

Buđenje bi joj donijelo samo mnogo boli. Ostavili smo je da spava zauvijek.

Puno nam nedostaje. Ja još uvijek plačem kad pomislim na nju, a naš Mr. Mačak je sada jako usamljen. 

Nedostaje mu njegova prijateljica.

Ona koja mu je uređivala frizuru, koja se igrala s njim, zapovijedala mu i spavala uz njega da mu ne bude zima.

Nema više ni našeg mačka Tigrića. Jednog dana se nije vratio doma.

Za njega možda, možda postoji bar mrvica nade da je na nekom mjestu gdje mu je lijepo. 

Znam, na žalost,  da to nije baš vjerojatno.U tom kraju postoji puno opasnosti: jastrebovi se obrušavaju s neba, u šumi žive kune i lisice, a i lovci mogu zamijeniti mačku za neku divlju životinju.

Krivolovci postavljaju zamke, a ima i pasa koji slobodno lutaju.

Ne mogu razmišljati o tome, previše je teško i bolno.

Tješim se time da su naši krzneni prijatelji s nama živjeli slobodno i sretno.

Ali tužni smo. Mi i naš usamljeni mačak.